specijalni rat protiv islama

Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci esselamu alejkum! Tema naše vecerašnje emisije je Hidžab, propisno odijevanje žene u islamu. Kao uvod u emisiju poslužit ce nam najnoviji problemi u vezi s tim pitanjem u Francuskoj. Specijalni oblik rata protiv islama ne mora uvijek biti usmjeren na akidu ili na islam kao vjeru. Neke jako ugledne novine na Zapadu pokušavaju napraviti vezu izmedu poducavanja kur'anskom pismu i borbe na Allahovom putu. Posebnu pažnju poklanjaju izjavi americkog ministra odbrane koji kaže «da su škole za poducavanje Kur'anu izvor terorista. Dok jedan terorista pogine, iz ovih škola izvode se desetine novih.» Te ugledne novine ne zaobilaze ni nas, odnosno uposlenicu naše televizije koja je pocela praktikovati propise hidžaba. Kažu kako je ta novina buducnost Evrope. Dakle, jasno se primjecuje postojanje straha od promjene generacija u Evropi, kao da vide kraj Evrope u zagrljaju islama. Nama ništa drugo ne preostaje osim da se iskreno nadamo da ce se to i desiti.

Iz pisanja tih zapadnih novina zakljucujemo da se radi o organizovanom napadu na islam «koji je prijetnja buducnosti Evrope». Mislim da posljednji problemi s hidžabom u nekim evropskim državama proizilaze iz te ideje.

Doktore, ponovo je hidžab veliki problem u Francuskoj. Prije nekoliko godina se vodena je žustra polemika o zabrani nošenja hidžaba. Ta tema ponovo je aktivirana ovih dana. Ulje na vatru dolijevaju i izjave pojedinih islamskih ucenjaka koji pravdaju stav Francuske i traže od djevojaka da ne idu u školu u hidžabu, pravdajuci svoj stav tvrdnjom da to nije fard. Možete li nam pojasniti šerijatski stav o pitanju praktikovanja hidžaba?

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu Uzvišenom i neka je sallavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te na njegovu casnu porodicu i cestite ashabe.
Prije odgovora na postavljeno pitanje želio bih da cestitam našoj sestri Hatidži, uposlenici Televizije El-Džezira, koja je imala snage da se odupre svim izazovima i poteškocama te ustraje u praktikovanju šerijatskog odijevanja. Mislim da je to prvi slucaj da se voditeljica programa na jednoj otvorenoj televiziji pokrije. Mi imamo nekoliko TV-stanica koje su svojim programom prilagodene šerijatskim propisima i cije voditeljice praktikuju islamski nacin odijevanja. Medutim, El-Džezira nije islamska televizija. Zbog toga je taj postupak

naše sestre za svaku pohvalu, pa joj cestitam i molim Allaha, dž.š., da je ucvrsti i nagradi za to.
Kada je u pitanju šerijatski stav o pitanju praktikovanja hidžaba, onda je bitno spomenuti da ne postoji, niti je ikada postojao, nijedan ozbiljan islamski ucenjak koji kaže da hidžab nije stroga obaveza (fard)! Svi islamski ucenjaci, svih mezheba, i frakcija, jedinstveni su u pogledu obaveznosti prakticiranja šerijatskih propisa prilikom odjevanja! Islamski pravnici ehli-sunneta, šiija, ibadija i svih drugih islamkih frakcija složni su u ovom slucaju. Dakle, o ovom pitanju imamo idžma' svih islamskih ucenjaka koji potvrdu za svoj stav ne nalaze samo u jasnim šerijatskim tekstovima, nego i u jedinstvenom stavu svih islamskih ucenjaka tokom historije islama.
Medutim, izvor odredenih nejasnoca ili razilaženje je u znacenju samog hidžaba, dakle, šta se podrazumijeva pod izrazom hidžab? Rijec hidžab u arapskom jeziku znaci zastor, shodno rijecima Allah, dž.š., koji kaže: '...A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora.' Dakle, radi se o zastoru. Sada je pitanje šta je obavezno pokriti tim zastorom. Po ovom pitanju kod islamskih ucenjaka nalazimo razlicite odgovore. Neki, poput El-Mevdudija, kažu da je hidžab tkanina kojom je obavezno pokrivanje cijelog tijela žene od glave do tabana. Dakle, obavezno je pokrivanje cijelog ženskog tijela, bez ikakvih izuzetaka.

Ja zagovaram mišljenje vecine islamskih ucenjaka koji smatraju da je obavezno pokrivanje cijeloga tijela žene osim lica i šaka, a neki još dodaju i stopala. Argumente za ovo mišljenje nalaze u jednoglasnosti vecine islamskih ucenjaka tokom historije, te u dva kur'anska ajeta koji govore o ovom propisu. U jednom Allah, dž.š., kaže: 'A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje...' ovaj ajet je jasna naredba Allaha, dž.š., upucena vjernicama. Kada se nešto propisuje u Kur'anu koristi se izraz 'vjernici' u opcem znacenju koje obuhvata i žene i muškarce.

Medutim, ovdje se Allah, dž.š., direktno obraca vjernicama, dakle ženama, kako bi naredba bila što jasnija i dobila na važnosti. Strogo se zabranjuje pokazivanje ukrasa, osim onoga što je ionako spoljašnje. Šta je to što je spoljašnje kod žene? Oni koji su strožijeg stava kažu da se to odnosi na vanjske dijelove odjece koji se ionako vide. Drugi smatraju da su to pojedini dijelovi tijela koji se silom prilika, nenamjerno ukažu, kako što je slucaj kada puše vjetar pa odgrne dio ženske odjece. Medutim, ja sam na stanovištu da se taj dio naredbe odnosi na dijelove tijela koji su sami po sebi spoljašnji i cije pokrivanje bi proizvelo poteškoce za osobu koja ih prekriva. Ovo mišljenje se temelji na izjavama Ibn Abbasa, Aiše, Enesa i drugih ashaba, r.a. Takoder, ovo mišljenje potkrepljuje i hadis ciju vjerodostojnost neki osporavaju dok ga drugi smatraju pouzdanim. Šejh Albani ga smatra hasenom (dobrim) zbog više predaja koje potvrduju njegovu valjanost. U hadisu se bilježi da je Esma, kci Ebu Bekra, došla kod Muhammeda, s.a.v.s., pa joj je on rekao: 'O Esma, zaista ženi koja doživi punoljetnost nije dozvoljeno da pokaziva ništa od svog tijela osim ovog i ovog.' Pokazao je na lice i ruke. Takoder, Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže: 'O Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.

A Allah prašta i samilostan je.' Pod izrazom haljina, koji se spominje u ovom ajetu, podrazumijeva se vrsta ogrtaca koji su žene oblacile kako ne bi bile izazovne za one cija su srca bolesna. Dakle, cilj hidžaba je da se žena zaštiti od zloupotrebe onih koji su bolesnih srca i da ne bude predmet iživljavanja. Žena ima pravo na normalan život koji podrazumijeva i zadovoljavanje strasti, ali iskljucivo u okviru bracne zajednice, dakle sa svojim zakonitim suprugom. Za prekršioce ovog pravila postoje kazne koje propisuje šerijatsko pravo. To pravilo nije samo u šerijatu, ono je bilo propisano i prije pojave islama. Još uvijek se u Jevandelju nalaze rijeci koje se pripisuju Isau, a.s., koje su u skladu s pravilima islama a glase: 'Oni prije vas su govorili: 'ne cinite preljubu', a ja vam kažem: 'onaj ko svojim okom pogleda ucinio je preljubu!'' Dakle, to pravilo koje je uspostavio Isa, a.s, ili Isus, potpuno je u skladu s islamskim propisima. Medutim, problem je što zapadna civilizacija ne poštuje to pravilo. Naprotiv, ponaša se suprotno njemu. Dakle, zapadna civilizacija nije kršcanska, nego je potpuno suprotna kršcanstvu, odnosno ideji i moralnim normama koje je Isus uspostavio.

Mahir Abdullah: U potpunosti se slažem s vama da zapadna civilizacija nije kršcanska. Medutim, ono što je bitno za nas je da dolazi do konfrontacije izmedu nje i islama u mnogo pitanja. O ovome smo govorili u kontekstu krstaških pohoda na muslimane. Pitanje hidžaba je samo jedna manja ilustracija za to. Da li dijelite moje mišljenje u vezi s tim?

Dr. Kardavi: Smatram da je ovdje jako bitno ukazati na cinjenicu koju ne treba zaboravljati kada govorimo o odnosu izmedu nas i zapadne civilizacije. Kršcanstvo je jedno, a krstaštvo nešto sasvim drugo! Krstaštvo nije isto što i kršcanstvo! Kršcanstvo se zasniva na medusobnoj ljubavi, a krstaštvo na mržnji. Oni koji pokrecu krstaške ratove nisu sljedbenici ideje koju je propovjedao Isus, nego su zarobljenici židovske politike kojoj su potpuno poslušni. Najutjecajnija sekta u Americi trenutno je tzv. ortodoksna desnicarska kršcanska frakcija koja je pod direktinim uticajem židovskih ideja i u potpunosti u njihovoj službi. To je oblik kršcanskog ekstremizma koji je daleko od suštine kršcanstva. Ekstremizam odudara od centra, bez obzira o kojoj vjeri da se radi, islamski ekstremizam nije stvarna slika islama, kao ni kršcanski ni bilo koji drugi. Postupci Zapada potvrduju ovo što smo rekli. Pogledajte njihove postupke! Mogu li se oni dovesti u vezu sa rijecima Isusa koji je propovijedao: 'Volite svoje neprijatelje, prizivajte bericet onima koji vas proklinju. Onome koji vas udari u desni obraz, okrenite lijevi...!' da li njihovi postupci odgovaraju tom ucenju?! Zaista su oni daleko od ljubavi koju propovijeda kršcanstvo i ucenja koje je kazivao Isus!

Mahir Abdullah: Posebno aktuelan problem ovih dana je u Francuskoj gdje je ponovo otvorena velika rasprava o hidžabu. Istina, nije samo u Francuskoj, nedavno je i u Njemackoj velikih problema bilo s jednom uciteljicom koja je praktikovala hidžab. Šta nam možete reci o tome?

Dr. Kardavi: Danas sam procitao vijest u kojoj se kaže da je pet pokrajina u Njemackoj izglasalo zabranu hidžaba! Prije dva dana sam cuo da je jedna službenica u Francuskoj izbacena s posla zbog praktikovanja hidžaba! O kakvim se tu pravima i pravilima radi?! Osoba koja ispunjava svoje vjerske dužnosti treba biti podvrgnuta sankcijama! To je van bilo kakvog razuma! Da li to znaci da osoba koja dode do spoznaje svog vjerskog identiteta putem veze s roditeljima ili imena koje nosi prestaje biti pouzdana, pravedna i normalna osoba u društvu?! Takvi postupci ne dokazuju ništa drugo osim da zapadna civilizacija ne trpi nikakvu raznolikost, nikakvu multikonfesionalnost! Razlicitost ljudi i njihovih opredjeljenja je Allahov zakon kojem se povinuje citav svemir. Allah, dž.š., kaže: 'Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih vrsta, a postoje brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, razlicitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih uceni.

Allah je, doista, silan i On prašta.' Razlicitost boja koja je ovdje spomenuta predstavlja stvarnu razlicitost ljudi bilo kojoj kulturi da pripadaju. Nijedna civilizacija ne postoji bez razlicitosti! To je prirodno i s kojim pravom da prisiljavamo ljude da isto misle, isto se ponašaju i na isti nacin razumijevaju odredena pitanja?! Islamska civilizacija je pozadugo bila vodeca u svijetu, ali nije se uzdigla samo s muslimanima. U islamskoj državi bilo je puno razlicitih kultura i religija. Neki pripadnici drugih vjera bili su u dobrim odnosima s pojedinim halifama i s njima ostvarivali jako bliske kontakte. Ta raznolikost je posebno bila izražena u domenu nauke pošto su ucenjaci iz cijeloga svijeta boravili na prostorima islamske države, radili, usavršavali se i doprinosili poboljšanju uslova života cijelog covjecanstva.
Kako oni zamišljaju da urede Zapad u istoj boji i situaciji?! Zar da to bude tolerancija u koju nas pozivaju?! Zar Francuska, koja za sebe tvrdi da je laicisticka, da postupi tako. A laicizam u svojoj suštini nije protiv vjere. On vjeru marginalizira i nikakav pritisak na ljude ne vrši u pogledu prakticiranja vjerskih ubjedenja. Ko želi biti vjernik nikoga u tome ne smije sprecavati! To je stvarni laicizam a ne ono u šta oni pozivaju, što bi se moglo porediti s marksistickim shvatanjem laicizma!

Mahir Abdullah: Oni cesto govore o slobodi, o demokratiji a nama je uskracuju, govore o laicizmu kao preduslovu slobode i demokratije a padnu na takvom ispitu kao što je prakticiranje hidžaba. Da li je, uopce, moguc dijalog sa Evropom, odnosno sa zapadnim svijetom koji nam uzima pravo da se oblacimo onako kako mi to želimo?

Dr. Kardavi: Poznato je da sva medunarodna prava garantuju dvije vrste prava svakom covjeku, bez ikakve mogucnosti da budu uzurpirana.
Prvo pravo, licna sloboda svakog covjeka u pitanjima u vezi s njim, kao što su hrana, pice, odijevanje itd. Dakle, svaki pojedinac je potpuno slobodan u nacinu odijevanja i niko ga nema pravo prisiljavati šta ce nositi.
Drugo pravo koje se garantuje covjeku je vjerska sloboda koja je zagarantovana svim svjetskim poveljama i konvencijama. Niko nema pravo da prisiljava nekoga da odustane od svog ubjedenja ili da prihvati neku drugu vjeru. Kakva je to civilizacija koja prisiljava covjeka da radi ono što mu njegova vjera zabranjuje, odnosno prisiljava ga da radi djelo zbog kojeg ce biti kažnjen Džehennemom. Dakle, to je kao prisiljavanje nekoga da ude u vatru. Na tako nešto niko nema pravo. To je van svakog razumnog razmišljanja. Posebno je zapanjujuce to što takvi postupci dolaze iz civilizacije koja za sebe tvrdi da je napredna, da je civilizacija svjetla i ljudskih sloboda. Zaista je to veliki apsurd!

Zapadnjaci spominju toleranciju, pa je li to ta vjerska tolerancija koju oni zagovaraju!? To u šta oni pozivaju kod nas se praktikuje od pojave islama. Muslimani ne da su tolerantni samo u ispoljavanju vjerskih obreda, nego dozvoljavaju i ono što je u islamu zabranjeno ali njima njihova vjera to dozvoljava. Primjer za to je alkohol. Iako je strogo zabranjen muslimanima, to nije razlog da ga mi nemuslimanima koji žive u islamskoj državi zabranimo. Njima njihova vjera to dozvoljava i niko im nema pravo to zabraniti. Cak, pojedini islamski ucenjaci kažu da kada bi neki musliman vidio nemuslimana kako pije alkohol i razbio mu posude koje upotrebljava, dužan bi bio da to nadoknadi. Naravno, upotreba onog što je zabranjeno islamom ne bi bila moguca u islamskim dijelovima gdje stanuju muslimani, nego bi se to upotrebljavalo u sredinama gdje su u vecini nemuslimani. Zar to nije tolerancija!? Gdje su još takvi primjeri zabilježeni!

Prije nekoliko godina prisustvovao sam kongresu koji su organizirali orijentalisti. Jedan od njih je spomenuo da je hidžab vjerski znak kojim se muslimani razlikuju od ostalih. Nakon što je završio, rekao sam mu da to nije tacno! Uloga znaka nije nikakva druga osim da pokaže opredjeljenje osobe koja ga nosi, poput nekog Židova koji stavi na glavu kapicu kako bi svi vidjeli da je on to, ili kada neko objesi krst na vrat. Uloga takvih znakova nije ništa drugo nego pokazivanje vjerskog opredjeljenja. Medutim, kada se radi o hidžabu, potrebno je napomenuti da je to nešto daleko vece i znacajnije od znaka. Uloga hidžaba je pokrivanje odredenih dijelova tijela koje je osoba obavezna pokriti po vjerskim nacelima. U Francuskoj trenutno živi preko šest miliona muslimana. Neki od njih su uzeli francuska državljanstva, vecina ih posjeduje urednu vizu za boravak. Neki od njih su rodeni Francuzi. S kojim pravom se svima njima uzima pravo na vjersku slobodu. To me posebno iznenaduje od Francuske jer je ona vec prije imala negativnih iskustava o tim pitanjima. Kada sam napisao knjigu 'Halal i haram u islamu' Francuzi su zabranili njenu distribuciju u Francuskoj. Tada se podigla velika prašina zbog toga. Cak su reagovala i medunarodna udruženja pisaca koja su bila složna da ta knjiga poziva toleranciji i suživotu. Vrlo brzo su Francuzi povukli svoju odluku i, uz izvinjenje, rekli da je posrijedi greška?! Nadam se da ce i u ovom slucaju biti takav odgovor, jer ustrajanje u toj kampanji bila bi sramota za zemlju koja tvrdi da je kolijevka demokratije i laicizma.

Mahir Abdullah: Možete li nam pojasniti razlicito ponašanje Francuske? U ovoj posljednjoj kampanji se jako loše ponijela prema hidžabu, ali, s druge strane, ona je jedan od najglasnijih zagovaraca prava islamskog svijeta. Odakle ta kontradiktornost?

Dr. Kardavi: Kada su u pitanju politicki postupci evropskih zemalja oni su sebi nametnuli jedno pravilo kojeg se prilicno pridržavaju. Ono glasi: 'Mi nemamo stalne prijatelje, niti stalne neprijatelje. Kod nas su stalni samo interesi!' Zbog toga su njihovi politicki stavovi jako promjenjivi i stalno se krecu u pravcu njihovih interesa. Zato su oni danas nekome prijatelji a sutra se svrstaju protiv njega. To su problemi koji zadiru u njihovu ideju i filozofiju.

Mahir Abdullah: Kakva je uloga Arapskog kongresa? Zašto on ne uradi više na ovom polju?! Imam osjecaj da nismo uradili ni deset posto od onoga što je Britanski kongres uradio i što radi i danas na propagiranju svojih vrijednosti. Šta mi radimo da bismo promijenili stanje i iskrivljenu sliku koja je Zapadu naturena o nama?
Dr. Kardavi: Nažalost, ovo je tema o kojoj uvijek govorimo u kontekstu naše velike greške i zapostavljenosti plasiranja originalne poruke islama ostatku svijeta. Na polju vjere, kulture, politike, ekonomije mi nismo puno uradili da plasiramo ideje islama onima koji o nama imaju iskrivljenu sliku. Nažalost, nismo uradili dovoljno da se nametnemo svijetu svojim idejama kao što su to uspjeli uraditi Židovi sa svojim problemima i idejom. Strašna je konstatacija da oko tri milijarde ljudi živi, radi i umire a nikada nisu ni culi za islam i ideju koju on poklanja covjecanstvu.

Cak i organizacije ili društva koja postoje u arapskom svijetu vrlo cesto nemaju vremena za djelovanje na tom polju zbog zauzetosti medusobnim razmiricama i podjeljenosti. Cesto smo suoceni s medumezhebskim raspravama, te ogromnim trošenjem energije o pokrivanju lica ili nepokrivanja u vremenu kad nam se osporava praktikovanje hidžaba, u cemu su svi složni da se radi o fardu. Dakle, još uvijek ne poznajemo nešto što se naziva razumijevanje prioriteta. Mi moramo poznavati koje mjesto pripada odredenom problemu na ljestvici prioriteta i dati maksimum na rješavanju prioriteta. U rješavanju tih problema kljucnu ulogu treba da imaju islamske institucije, arapski univerziteti i instituti, te sve institucije koje mogu pomoci u takvim situacijama. Zaista, mi puno kasnimo na otom planu i ne možemo kriviti obican narod kada zbog naše sporosti pogriješi u pitanju kao što je hidžab, naprimjer.